Generacijski dijalog u programu mentorstva

Identitet mladih oblikuje kompleksna mreža društvenih, tehnoloških i kulturnih promjena koje značajno utiču na njihov način mišljenja, ponašanja i percepciju svijeta. Milenijalci (rođeni 1981.–1996.) i generacija Z (rođena 1997.–2012.) odrastali su u različitim okolnostima, što oblikuje njihove vrijednosti, očekivanja i strategije interakcije s okolinom.

Program Stariji brat, starija sestra više od dvadeset godina stvara siguran, podržavajući prostor u kojem djeca i mladi imaju priliku izgraditi stabilan odnos sa odraslom osobom koja ih prati, sluša i motivira. Kao najdugoročniji mentorski program u Bosni i Hercegovini, on funkcioniše kroz volonterski rad, stručnu podršku i zajednički cilj, pružiti djeci emocionalnu sigurnost, razvijati njihove potencijale i ojačati socijalne vještine kroz odnos jedan-na-jedan. Upravo zato, program prirodno okuplja više generacija, a mentorski odnos često postaje mjesto gdje se uočavaju i premošćuju generacijske razlike.

Dok se starije generacije često oslanjaju na ustaljene norme, uloge i hijerarhije, mlađe generacije funkcionišu u svijetu u kojem su pažnja, vidljivost i digitalna prezentacija postali ključni indikatori društvene vrijednosti. Ove promjene stvaraju jaz u komunikaciji i percepciji autoriteta, ali i novu dinamiku u odnosima unutar porodice, obrazovnog sistema i mentorskih programa.¹

Milenijalci i gubitak sigurnosti

Milenijalci su odrasli u svijetu koji je i dalje pružao strukturu, očekivanja i osjećaj sigurnosti, iako je bio obilježen promjenama i nesigurnostima globalnog poratnog perioda. Odrasli su u uvjerenju da trud, lojalnost i obrazovanje donose rezultate i da se budućnost može planirati. Svijet prije interneta bio je vrijeme u kojem su se prijateljstva gradila kroz neposredne interakcije, a iskustva slušala i upijala bez algoritamske selekcije.²

Međutim, mnogi pripadnici ove generacije doživjeli su propast tradicionalnih sistema – nestanak firmi, promjene u bankarskim institucijama i redefinisanu sigurnost kroz fleksibilnost. Ova iskustva oblikovala su njihovu otpornost, svjesnost o društvenim izazovima i sposobnost prilagođavanja kompleksnom okruženju.

Generacija Z i digitalni kontekst

Za razliku od milenijalaca, generacija Z odrasla je u svijetu čiji je poredak neujednačen i razbijen na mnoge dijelove. Digitalna okruženja, društvene mreže i konstantna vidljivost formirali su identitete u odsustvu tradicionalnog „drugog“ – što je značajno uticalo na način razvoja socijalnih i emocionalnih veza.¹ Oni komuniciraju kroz dijelove, brzo obrađuju informacije i svoje „ja“ često konstruiraju online prije nego što ga potpuno osjete u stvarnom svijetu. Paradoksalno, dok je njihova vidljivost maksimalna, stvarna prisutnost drugih često izostaje. Takav kontekst razvija specifične strategije opstanka, uključujući performativnu autentičnost i upravljanje javnim imidžom, što predstavlja način preživljavanja u digitalnom okruženju.

Okolnosti i percepcija autoriteta

Razlike u okolnostima dovode do promjene u percepciji autoriteta, vrijednosti i procesa učenja. Milenijalci formiraju identitet kroz odnose i iskustva, dok generacija Z konstruira identitet u odsustvu neposrednih društvenih interakcija. Autoritet više ne proizilazi iz hijerarhije, već iz autentičnosti i sposobnosti prepoznavanja stvarnih potreba mladih.¹

U tom kontekstu, komunikacija i mentorske prakse zahtijevaju prilagođavanje: dijeljen pristup, fleksibilnost i razumijevanje digitalnog ponašanja mladih postaju ključni za efektivnu podršku i razvoj njihovih kapaciteta.

Praktični uvidi kroz program SBSS

Iskustva iz programa Stariji brat, starija sestra potvrđuju teorijske implikacije generacijskih razlika u praksi. Program okuplja tri generacije: koordinatori i upravljačko osoblje uglavnom pripadaju milenijalcima, s ponekim boomerom, donoseći iskustvo, stabilnost i empatiju. Mentori su mahom generacija Z, sa propitivačkim stavom, tražeći fleksibilnost i nove metode interakcije, a mentiji pripadaju generaciji Alfa, prvoj potpuno digitalnoj generaciji, čije je djetinjstvo obilježeno globalnim krizama, brzinom informacija i zamagljenim granicama između online i offline svijeta.

Terenske analize pokazuju da današnja djeca češće biraju individualne susrete s volonterima, tražeći prisustvo i pažnju koja im pruža osjećaj vrijednosti. Istovremeno, neki mentori pokazuju poteškoće u fleksibilnosti i komunikaciji, što naglašava potrebu za kontinuiranim usavršavanjem mentorskih kompetencija. Ovi uvidi, iako sekundarni u analizi, potvrđuju važnost prilagođenih pristupa u mentorstvu i pokazuju koliko je odnos jedan-na-jedan dragocjen u svijetu koji mladima često nedostaje.

Analiza generacijskih razlika ukazuje da mladi nisu „problem“, već produkt transformacija društvenih i digitalnih poredaka. Milenijalci i generacija Z donose različite vrijednosti, perspektive i strategije prilagođavanja, što zahtijeva razumijevanje, fleksibilnost i prilagođene pristupe u mentorstvu i obrazovanju.

Programi poput Stariji brat, starija sestra pokazuju kako se teorijske spoznaje mogu pretvoriti u stvarne, žive odnose koji mijenjaju djecu, ali i mentore. Kroz autentično prisustvo, strpljenje i kontinuiranu podršku, mentorski odnos postaje prostor rasta, izgradnje identiteta i emocionalnog osnaživanja. Program nije samo edukacija ili podrška, već i prostor gdje se rađaju prijateljstva, osmijesi i istinski osjećaj zajedništva.

Mentorski rad, usmjeren ka stvarnom kontaktu i toploj ljudskoj povezanosti, predstavlja osnovu za razvoj socijalnih, emocionalnih i kognitivnih vještina mladih, ali i za jačanje profesionalnih i ličnih kapaciteta koordinatora i mentora.

Reference:

¹ Senić, R. (2025). Prestanite da „popravljate” mlade. Magazin Politika. Dostupno na: https://magazin.politika.rs/sr/clanak/577050/prestanite-da-popravljate-mlade

² Rosić, M. (2023). Digitalno djetinjstvo i identitet. Sarajevo.

Nerma Daut-Bajramović
Programska saradnica za razvoj i kvalitet

Asija Muslić
PR asistentica