Neočekivani darovi mentorstva

U današnje vrijeme mentorstvo se često posmatra kao ključni proces u podršci djeci koja su izložena rizicima. Međutim, značaj mentorstva ne prestaje samo na pogodnostima koje dobijaju djeca u riziku - mentori također prolaze kroz transformativna iskustva, koja oblikuju njihovu razvojnu putanju i obogaćuje njihove životne i profesionalne aspekte, stvarajući snažan emocionalni i profesionalni odnos, koji može imati dugotrajne učinke. U ovom članku istražili smo značaj mentorstva za same mentore, s naglaskom na uticaj koji ovaj odnos ima na osobni i profesionalni razvoj mentora, kao i na jačanje zajednice. Dok se često fokusiramo na benefite koje mentorstvo donosi mentiju, važno je prepoznati i kako ovakvi odnosi oblikuju mentore.

Odnos između mentora i mentija oblikuje se kroz doprinos svakog od njih i uključuje različite psihološke, komunikacijske, biološke, kulturalne i druge odrednice, koje se međusobno isprepliću kroz zajedničke interakcije, omogućavajući formiranje zajedničkog pogleda na svijet te stoga taj zajednički okvir postaje temelj njihovog ponašanja i sveukupnog odnosa[1].

Spoj profesionalnih i prijateljskih značajki

Iako odnos između mentora i djeteta u riziku može biti prijateljski, on podrazumijeva i profesionalnu distinkciju, pa se tako razvija profesionalno-prijateljski odnos, koji ima vremensko ograničenje, iako se može nastaviti kroz neformalna druženja. Tako, s obzirom na način interakcije, postoje dva tipa mentorskih odnosa[2] - razvojni odnos, koji karakteriše fleksibilnost, pri čemu se mentor često prilagođava potrebama mentija i propisujući odnos, koji je fokusiran na postizanje unaprijed definisanih ciljeva. U razvojnim odnosima, inicijalni napori se usmjeravaju na izgradnju povjerenja, a važna je i aktivna participacija mentija, koja omogućava otvorenu komunikaciju o raznim temama. S druge strane, u propisujućem odnosu, početni napori fokusiraju se na postizanje krajnjih rezultata, a mentori često imaju specifične ciljeve na kojima žele raditi, bez mnogo prilagođavanja potreba mentija. Ova dinamika može dovesti do frustracija, ne samo kod djece u riziku/mentija, već i kod samog mentora, koji vjeruju da mogu promijeniti svoje mentije, što dodatno stvara komplikacije i ostvarenje krajnjih ciljeva cjelokupnog druženja.

Stvarni učinci kao rezultat uloge mentora

Konkretnije govoreći o značaju mentorstva na same mentore, svakako moramo spomenuti postojanje emocionalne povezanosti koja se razvija između mentora i mentija. Ova veza potiče mentore da preispituju vlastita uvjerenja, osjećaje i motive, što vodi ka većem emocionalnom ispunjenju. Uloga mentora često stvara snažan osjećaj svrhe, jer mentori prepoznaju svoj uticaj na život mladih ljudi, konkretno mentija, što ih potiče da aktivno sudjeluju u njihovom razvoju, a što onda, sa druge strane, poboljšava mentorovo mentalno zdravlje i čime se otvara put za dublje refleksije i osobni rast[3].

Osim emocionalnih benefita, mentorstvo također doprinosi razvoju profesionalnih kompetencija mentora. Kroz rad s djecom u riziku, mentori su prisiljeni razviti različite vještine, poput komunikacijskih, liderskih, empatičkih i analitičkih i dr. Ove sposobnosti ne samo da su korisne u mentorstvu, već se također prelijevaju u druge aspekte profesionalnog života mentora, poboljšavajući njihov učinak u radu s raznim skupinama i situacijama. Na primjer, mentorstvo može pridonijeti jačanju vještina u rješavanju konflikata, donošenju odluka i kritičkom razmišljanju, što su sve važne kompetencije u savremenim radnim sredinama. Pored toga, mentorstvo oslobađa mentore od svakodnevne rutine te im omogućava da razvijaju vještine u donošenju odluka i rješavanju problema. Kroz interakciju s mentijima, mentori često analiziraju različite scenarije i pomažu mentijima u pronalaženju rješenja za izazove s kojima se suočavaju[4]. Ovaj proces ne samo da poboljšava njihove analitičke sposobnosti, već im omogućava i da praktikuju kritičko razmišljanje, što je neophodno za uspjeh u modernim poslovnim okruženjima.

U kontekstu direktnog uticaja mentorstva na samog mentora, bitno je spomenuti i proces oblikovanja njegovog identiteta. Rad s djecom koja se suočavaju s izazovima može pomoći mentorima da razviju dublje razumijevanje društvenih problema ali i vlastitu ulogu rješavanju istih, jačajući pri tom svoje samopouzdanje i osjećaj odgovornosti te potičući ih na aktivnije učešće u zajednici[5]. Takva izloženost mentora ne samo da jača njegov osobni identitet, već i potiče šire razgovore o društvenim promjenama koje su neophodne u raznim zajednicama.

Kada je riječ o kreiranju drugačijih perspektiva, uloga mentora omogućava mentorima upravo to – nove perspektive i uvide u aktuelna pitanja i izazove s kojima se mentiji, u našem kontekstu – djeca u riziku, suočavaju. Kroz interakciju s mentijima, mentori često uče o novim tehnologijama, trendovima, stilovima komunikacije, idejama i pristupima, a koje im pomažu da ostanu relevantni u svojim poljima, prilagode se promjenama ali i da unaprijede svoje vještine. Ova osnova znanja koja dolaze iz različitih generacija i iskustava obogaćuje njihovu sposobnost da donose informirane odluke.

U današnjem profesionalnom okruženju, mentorstvo može igrati ključnu ulogu u poticanju raznolikosti i uključivosti. Mentori, koji aktivno podržavaju mlade ljude iz različitih pozadina pomažu u stvaranju pravednijih i raznolikijih radnih sredina. Ovaj angažman ne samo da obogaćuje profesiju, nego i jača društvenu odgovornost mentora, dok samom mentoru pomaže u jačanju vlastite vještine upravljanja raznolikim timovima i perspektivama.

Na kraju, mnogi mentori, svjesno ili nesvjesno, svojom ulogom kroz mentorstvo postavljaju temelje za svoje buduće karijere. Iskustvo i vještine stečene tokom mentorisanja često se prepoznaju u budućim poslovnim prilikama, uključujući napredovanja, promjene u karijeri i razvoj liderstva. Zanimljivo je kako mentorstvo ne donosi samo trenutne koristi, već može otvoriti vrata i za mnoge buduće mogućnosti.

Biti mentor znači postati bolja verzija sebe

U konačnici, značaj mentorstva za mentore prelazi granice jednostavne podrške mladima. Ovaj proces ne samo da koristi mentijima, već istodobno obogaćuje živote mentora na različite načine. Iz započetih razgovora i iskustava sa svojim mentijima, mentori imaju priliku da razviju nove vještine, stvore dublje razumijevanje i donesu promjene koje vode ka ličnom i profesionalnom rastu. U dinamičnom svijetu rada, obostrano učenje i prijenos iskustava postaju ključni za uspjeh te upravo zbog toga mentorstvo ne bi trebalo posmatrati samo kao prijenos znanja, već kao uzajamnu priliku za rast koja koristi svim učesnicima u procesu. ​Svaki mentor koji se odluči za ovaj put, ne samo da utiče na budućnost mladih ljudi, kojima biva mentor, već oblikuje i vlastiti život, jačajući svoju ulogu u zajednici i doprinosi pozitivnim promjenama, potvrđujući da je ovaj proces obostrano koristan i transformativan. Stoga, ova interakcija, predstavlja temeljan aspekt socijalne podrške koja može stvoriti pozitivne promjene u životima mnogih.

Amila Ibrahimović
Vanjska saradnica Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa
Stariji brat, starija sestra