Od osnaživanja do uspjeha - mentorstvo kao pokretačka snaga

Zamislimo dijete koje odrasta u okruženju gdje su izazovi kao što su nedostatak resursa, emocionalna nestabilnost, porodični problemi, akademske teškoće i nedostatak samopouzdanja svakodnevno prisutni. U isto vrijeme, u život tog djeteta se pojavljuje osoba koja odlučuje da provodi vrijeme baš s njim, pružajući mu ljubav, podršku, prijateljstvo i pokazujući mu da, kao i svako dijete, i ono zaslužuje imati djetinjstvo ispunjeno radosnim trenucima.

Mentorstvo, posebno u okviru volonterskog rada s djecom koja su u riziku, predstavlja ključan element socijalnog razvoja. Uloga mentora nadilazi pružanje podrške i smjernica, uključuje doprinos emocionalnom, obrazovnom i društvenom razvoju kako djeteta, tako i samog volontera. Stoga, s razlogom možemo reći da mentorstvo ne samo da poboljšava životne uslove djece nego i obogaćuje iskustva volontera, stvarajući tako uzajamno korisne odnose, koji doprinose razvoju zdravih zajednica. U ovom članku analizirali smo važnost mentorstva za djecu, kako u kratkoročnom, tako i u dugoročnom smislu ali i istražili koji su to najveći izazovi za djecu, koja su u procesu mentorstva.

Mentorstvo kao alat za osnaživanje djece u riziku

Za djecu u riziku[1], mentorstvo pruža priliku za pozitivno oblikovanje života kroz izgradnju zdravih odnosa. Dugogodišnjim radom kroz program „Stariji brat, starija sestra“[2] te kroz evaluacijske izvještaje[3], koji se obavezno rade na početku i na kraju svakog ciklusa Programa, primjetno je da se djeca, koja imaju mentore, suočavaju s mnogo manje teškoća, kako onih emocionalnih tako i teškoća u ponašanju, ali i ako ih imaju, mnogo lakše se nose s njima i pokazuju značajne napretke u rješavanju istih. Poboljšanja doživljavaju i u svojim socijalnim vještinama i samopouzdanju, što ih osnažuje da se suoče s izazovima, koje donosi život u rizičnim uslovima.

Ono što je također vrijedno spomenuti, i što smo uvidjeli kroz evaluaciju ali i direktan rad sa samim volonterima, je i to da je, jedna od ključnih prednosti mentorstva, povećana sposobnost za ostvarenje akademskih uspjeha kod mentija[4]. Mentori često pomažu svojim mentijima u učenju i motivaciji, što može rezultirati boljim ocjenama i smanjenjem izbora odustajanja od škole ali i drugih načina edukacije. Ovakvi pozitivni ishodi su rezultat ne samo podrške u učenju već i ohrabrenja koje mentori pružaju, potičući djecu da teže višim obrazovnim ciljevima. Također, redovni susreti s mentorom doprinose razvoju emocionalne otpornosti, jer mentiji uče kako se nositi sa stresom i izazovima uz podršku nekoga ko se brine o njihovom blagostanju i budućnosti. Osim što prenose znanja i vještine potrebne za uspješno savladavanje mnogih izazova sa kojima nas svijet stalno suočava, mentori igraju ključnu ulogu u osobnom razvoju svojih mentija. Pored izgradnje povjerenja sa mentijem, mentori im pomažu u jačanju njihovog samopouzdanja, nastoje uticati na njih na način da razvijaju pozitivnu sliku o sebi te ih savjetuju u uspostavljanju ravnoteže između privatnog života i buduće profesionalne karijere.

Kada je u pitanju odnos između mentora i djeteta u riziku, mentor pruža podršku koja takvoj djeci omogućava da se suoče sa izazovima, koje donosi odrastanje u nepovoljnim uslovima, poput siromaštva ili porodičnih problema. Kroz ovaj odnos, djeca stiču osjećaj da nisu sama u svojim borbama, što potiče njihovu otpornost i pripravnost na suočavanje sa stresom.

Kao još jedan važan benefit mentorstva je razvoj socijalnih vještina i jačanje međuljudskih odnosa. Kroz interakciju sa mentorima, mentiji uče važne socijalne vještine, kao što su komunikacija, empatija i rješavanje konflikata. Ovi modeli pozitivnog ponašanja im pomažu u izgradnji zdravih odnosa sa vršnjacima i odraslima u njihovom životu. Osim toga, mentorstvo pomaže djeci da izgrade osjećaj pripadnosti, što je ključno za njihovo emocionalno blagostanje. Ova povezanost ne samo da poboljšava kvalitet njihovih sadašnjih odnosa, već i postavlja temelje za buduće međuljudske interakcije.

Kvaliteta mentorstva kroz izazove

Dok je mentorstvo izuzetno važno za podršku djeci u riziku, postoje i brojni izazovi[5] koji mogu negativno uticati na odnos između mentora i mentija. Ovi izazovi se često javljaju zbog složenih okolnosti u životima djece koja se suočavaju sa različitim preprekama na putu ka ličnom razvoju i uspjehu. Jedan od najčešćih izazova[6] sa kojima se suočavaju djeca u riziku je emocionalna nestabilnost, nastala zbog raznih teških životnih okolnosti, uključujući siromaštvo, nasilje u porodici i drugih oblika trauma, što utiče na njihovo samopouzdanje i sposobnost izgradnje odnosa, a što na kraju može umanjiti efikasnost samog procesa mentorstva[7]. Mentori mogu pružiti emocionalnu podršku, ali ako dijete ne može da se otvori zbog prethodnih iskustava, efekti mentorstva mogu biti ograničeni. Nadalje, djeca u riziku često se bore sa identitetom i pitanjima pripadnosti te kada se povežu sa mentorima, mogu se suočavati s osjećajem nesigurnosti uzrokovanim različitim kulturnim, rasnim ili ekonomskim pozadinama, što može otežati emocionalnu povezanost.

Također, djeca u riziku često se nalaze u društvenim okruženjima, gdje su socijalne norme i vrijednosti nepovoljni ali zato oni koji imaju mentore, mogu osjetiti razliku između vrijednosti koje ih mentori podučavaju i onih koje dolaze iz njihovog okruženja, što može dovesti do izolacije i sukoba. Na primjer, djeca koja se ne uklapaju u svoje vršnjake mogu imati poteškoća u implementaciji naučenih vrijednosti u svakodnevni život. Rezultat toga može biti isključivanje ili čak ruganje od strane vršnjaka, što dodatno otežava njihovu integraciju u zajednicu.

Dakle, navedeni izazovi ukazuju na to da, iako mentorstvo predstavlja važnu priliku za djecu u riziku, postoje značajni problemi koje treba prevazići da bi se osigurao njegov uspjeh.​ Razumijevanje ovih izazova je ključno kako bi se razvile strategije i programi koji mogu poboljšati iskustvo mentora i mentija, čineći mentorstvo vrednijim i učinkovitijim za sve strane uključene u jedan ovakav proces. Kroz posvećenost i kontinuiranu podršku, uz pravi pristup, moguće je prevazići ove izazove i stvoriti pozitivne promjene u životu djece u riziku.

Podrška na putu ka istinskom zadovoljstvu

U zaključku, mentorstvo sa sobom nosi brojne koristi, koje idu daleko izvan trenutnog odnosa između mentora i djeteta. Ova vrsta zajedništva i podrške uspješna je u stvaranju pozitivnih promjena za sve uključene strane, čime se doprinosi jačanju zajednice i izgradnji bolje budućnosti. Kroz razvoj emocionalne otpornosti, jačanje socijalnih vještina i stvaranje trajnih odnosa, mentorstvo se pokazuje kao ključni alat za osnaživanje pojedinaca u riziku. Kao most prema pozitivnim iskustvima i mogućnostima, mentorstvo djeluje kao snažan alat za transformaciju u životima djece u riziku, omogućavajući im da prepoznaju svoje vrijednosti i mogućnosti za lični razvoj.

Ovaj model zajedništva pruža stabilnost i pozitivan primjer te kroz učenje i podršku igra ključnu ulogu u stvaranju boljih životnih perspektiva za djecu u riziku, pomažući im da ostvare svoje snove unutar kompleksnog društvenog okruženja.

Amila Ibrahimović
Vanjska saradnica Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa
Stariji brat, starija sestra