Od volonterke do izvršne direktorice
Imali smo priliku razgovarati s Ivanom Radić, nakon završetka njenih master studija u Beču. Ivana Radić je primjer kako predanost i humanost mogu mijenjati živote, ne samo djece, već i volontera i cijele zajednice. Od volonterke u mentorskom programu Stariji brat, starija sestra, pa sve do izvršne direktorice Fondacije, Ivana je svoje znanje, energiju i iskustvo uložila u izgradnju programa koji godinama mladima pruža priliku da rastu u sigurnom i podržavajućem okruženju.
“Došla sam iz Jajca u Sarajevo da studiram ekonomiju. Nisam bila baš sigurna da li je ekonomija pravi izbor za mene, ali upisala sam nešto da pokušam,” navodi Ivana, prisjećajući se svojih početaka. Dodaje kako je u Sarajevu naišla na mnogo više prilika nego u svom rodnom gradu, stipendije, različiti programi učenja, aktivnosti i događaji, a upravo kroz njih je otkrila mentorski program Stariji brat, starija sestra, koji je tada provodila Humanitarno-karitativna organizacija Kruh svetog Ante u saradnji sa SOS Dječijim selima.
Ivana je kroz program volontirala tri godine i bila starija sestra jednoj djevojčici. “Bilo nam je stvarno lijepo. Sve je djelovalo kao neobavezno druženje, igra, priča, smijeh. U tom trenutku nisi svjestan koliko je značajno. Prave rezultate vidiš tek nakon nekoliko godina,” rekla nam je Ivana, ističući koliko je ovo iskustvo imalo dugoročni uticaj i na nju i na djevojčicu.
Kako je studirala ekonomiju i interesovala se za marketing, Ivana se kasnije uključila i u fundraising program Stariji brat, starija sestra, gdje je kroz promociju i organizaciju kampanja imala priliku povezati svoje akademsko znanje s volonterskim angažmanom. “Bilo mi je dosta zanimljivo, ali i izazovno. Tu sam upoznala predivne ljude i shvatila koliko puno možeš naučiti kroz volontiranje i rad u nevladinoj organizaciji,” kaže Ivana, naglašavajući da je upravo tada shvatila svoj potencijal u menadžmentu i organizaciji.
Kroz godine rada i mentorstva, Ivana je istakla koliko volonteri rastu kroz program Stariji brat, starija sestra. “Prva stvar koju nauče je strpljenje, jer za djecu je to najpotrebnija osobina. Zatim dolaze odgovornost, postavljanje granica i sposobnost komunikacije s djecom. Uče empatiju, emocionalnu inteligenciju, a mnogi se prvi put susreću i s administracijom i finansijama. Sve te vještine im pomažu i u privatnom i u profesionalnom životu,” rekla je Ivana, dodajući i inspirativne primjere: jedna bivša volonterka, koja je godinama volontirala u Sarajevu, i danas je u bliskom kontaktu s djevojčicom s kojom se družila. Kada je djevojčica trebala upisati fakultet, mentorka joj je pružila veliku podršku, iako formalno više nisu bile dio programa. Djevojčica je odrastala u rizičnom okruženju, ali je uspjela pronaći svoj put, a zajedno s njom rasla je i njena mentorka, danas odgovorna i zrela odrasla osoba. Njihovo prijateljstvo traje i danas, a posebno je značajno to što ta bivša volonterka sada radi u socijalnom sektoru i inicirala je pokretanje programa Stariji brat, starija sestra u svojoj lokalnoj zajednici.
Još jedan primjer govori o dugotrajnosti veza koje nastaju kroz mentorstvo. Jedna bivša volonterka danas ima vrlo uspješnu karijeru u Njemačkoj, a zanimljivo je da se i djevojčica s kojom je nekada volontirala danas također nalazi u Njemačkoj. Njih dvije i dalje održavaju kontakt i danas se tamo druže, pokazujući da granice, ni vremenske ni geografske, ne mogu prekinuti odnos koji je izgrađen na povjerenju i brizi.
Ivana također ističe svoju kolegicu Nermu, koja je bila dio jedne od prvih generacija volontera i koja se, iako je tokom karijere mijenjala smjerove, na kraju vratila programu. “Nerma uvijek kaže da je program Stariji brat, starija sestra njena prva ljubav. To pokazuje koliko je program snažan i koliko volonteri ostaju povezani s njim i nakon godina rada,” navodi Ivana. “Imam osjećaj da, u koji god dio naše države odemo, imamo nekoga ko je na neki način bio uključen u program. Većinu svojih prijatelja, s kojima se i danas družim, upoznala sam upravo kroz Program Stariji brat, starija sestra.” Ovi primjeri pokazuju da program ne pruža samo iskustvo mentorstva, nego gradi mrežu trajnih veza i zajednicu koju njegujemo i dalje.
Ivana također naglašava koliko je važna strpljivost i fleksibilnost u vođenju Fondacije, posebno kada su u pitanju finansijski izazovi i nerazumijevanje donatora. “Mentorski proces nije opipljiv i teško ga je odmah izmjeriti. Fokusiramo se na kvalitet, jer bolje je imati manji broj parova mentora i mentija, ali da njihovi odnosi stvarno imaju uticaj. U kriznim situacijama naši volonteri se trude nastaviti druženja s djecom, čak i vlastitim troškom. Upravo to gradi osjećaj pripadnosti i povezanosti,” rekla je Ivana.
U periodu od marta 2024. do oktobra 2025. Ivana je studirala na Ekonomskom univerzitetu u Beču, na master programu MSc (Continued Education) Social Innovation and Management, koji se realizuje u saradnji s NGO Academy i ERSTE fondacijom, od kojih je dobila stipendiju. Program je namijenjen profesionalcima iz oblasti socijalnog menadžmenta, s posebnim naglaskom na nevladine organizacije iz jugoistočne Evrope.
Studij je organizovan kao part-time program, s dijelom predavanja u Beču i dijelom rada koji se realizuje online, direktno unutar matične organizacije. “Bilo je izuzetno izazovno uklopiti studiranje s full-time poslom, ali zahvaljujući podršci Upravnog odbora i tima Fondacije, uspjela sam,” kaže Ivana, uz posebnu zahvalnost porodici, prijateljima i majci, koja joj je bila velika podrška tokom ovog intenzivnog perioda. Ono što Ivana posebno ističe jeste izrazito praktičan karakter studija. “Sve što smo radili na fakultetu moglo se odmah primijeniti u praksi, tako da je i Fondacija imala direktne benefite od mog studiranja.” Njena master teza obuhvatila je istraživanje mentorskih programa širom Evrope, s posebnim fokusom na održive modele finansiranja. Ključni zaključci istraživanja uskoro će biti dostupni i na stranici Fondacije.
Završetak studija u Beču Ivani je donio i nova međunarodna poznanstva i saradnje. “Upoznala sam ljude koji u drugim zemljama rade isto ili slično kao mi u Bosni i Hercegovini. Već planiramo zajedničke projekte i razmjenu iskustava.” Kako kaže, mentorski princip rada može se primijeniti i u menadžmentu, pa danas i sama ima nove mentore koji pružaju podršku razvoju Fondacije i programa Stariji brat, starija sestra.
Gledajući u budućnost, Ivana smatra da će mentorski programi biti sve važniji jer digitalizacija i smanjen kontakt među mladima utiču na njihov razvoj empatije i socijalnih vještina. Fondacija planira širenje programa u više gradova, uključivanje tinejdžera i djece s poteškoćama te jačanje međunarodne saradnje s sličnim programima u regiji i Evropi. “Osobno, vidim program Stariji brat, starija sestra kao priliku da spojimo volontiranje, obrazovanje i društvenu odgovornost. Naša misija je da djeca i mladi u Bosni i Hercegovini imaju jednake mogućnosti za razvoj životnih vještina i zdravo odrastanje. Mentorstvo uči kako graditi i održavati odnose koji traju godinama, a upravo to je ono što fondacija njeguje,” rekla nam je Ivana.
Na kraju, Ivana poručuje svima koji su uključeni u program: “Budimo ljudi. Obratimo pažnju jedni na druge, pokažimo solidarnost i empatiju. Mentorstvo je prilika da naučimo kako podržavati jedni druge i graditi zajednicu.”
Svima nama je velika čast raditi, ali i učiti od naše drage Ivane, koja nesebično dijeli svoje znanje, razvija naše kapacitete, podržava nove ideje i skupa s nama gradi i naše snove. Uskoro Ivana objavljuje i svoj stručni članak, jer je svoje istraživanje master teze posvetila upravo programu Stariji brat, starija sestra. Ostajte s nama, a do tada se možda prijavite i postanete i vi volonter, jer vrijeme je nešto najdragocjenije što možemo drugom dati, a ko zna, gdje će vas, taj volonterski put odvesti.
Asija Muslić
PR asistentica
