Prijateljstvo kroz stihove
Prije nekoliko dana, pisala nam je jedna osoba uvijek vedra, kako bi je opisala njena mlađa sestra, volonterka Anastasija. Anastasija je mentorica, koja se u toku prethodnog ciklusa družila sa svojim mentijem u sklopu Programa na Palama. Na jednom od njihovih druženja, pored ljubavi i smijeha kojeg Anastasija dobija od svoje mlađe sestre, dobila je i jednu posebnu pjesmicu, napisanu samo za nju. Ta pjesmica nije bila samo niz riječi, već je bila znak povjerenja, pokazatelj bliskosti i ljubavi koja se kroz njihovo druženje izgradila. Sa vama ćemo u nastavku podijeliti svega nekoliko stihova naše talentovane mentijke:
"Pitaju me često
Ko je to
A ja kažem deo duše
i tela, predivna
Anastasija medena."
Ova pjesmica bila je za Anastasiju trenutak koji nosi duboku simboliku. Kroz svoje druženje uspjela je da svoju mlađu sestru oslobodi mišljenja drugih, da joj pomogne da prigrli svoj dar pisanja, da vjeruje u sebe, da bude samopouzdanija i da prihvati sebe onakvu kakva jeste. Svaki osmijeh, svaki zagrljaj i svaki mali razgovor bili su koraci prema toj slobodi i povjerenju. Kako je njena mlađa sestra rasla i učila, rasla je i Anastasija, zajedno s njom, zajedno otkrivajući koliko je dragocjeno posvetiti se nekome iskreno i bez očekivanja.
„Naučila sam da nekada nije potrebno imati odgovor na sve, već je dovoljno biti prisutna i pokazivati razumijevanje. Ovo volontersko iskustvo me podsjetilo koliko mali koraci, iskrena pažnja i podrška mogu biti značajni bilo kome“, rekla je Anastasija, prisjećajući se svakog trenutka provedenog zajedno.
Na samom kraju dodala je da ono što želi da njena mlađa sestra uvijek zna i nosi sa sobom jeste da će u njoj uvijek imati iskrenog prijatelja, nekoga ko će vjerovati u nju i biti njen oslonac bez obzira na sve.
Ovi stihovi i njihova druženja pokazuju koliko jedan iskren gest pažnje može imati snažan uticaj. Kroz male trenutke prisustva, razumijevanja i podrške gradi se povjerenje koje traje. Njihova priča podsjeća nas da svaka sitnica, osmijeh, zagrljaj, iskrena riječ, mogu biti temelj snažne i trajne povezanosti. U svijetu gdje često zaboravljamo na male geste, ovakvi trenuci vraćaju vjeru u ljudskost i snagu bliskosti. Važno je znati da se pažnja i emocije ne prikazuju uvijek na iste načine, nekome su to zagrljaji, nekome su stihovi, a nekome vrijeme provedeno zajedno, samo je bitno znati čitati i ono što nije napisano.
Asija Muslić
PR asistentica
